Prića o Goranskoj ćaroliji u srcu Bašćaršije

Prića o Goranskoj ćaroliji u srcu Bašćaršije

Davne 1939.godine prošloga vijeka u Sarajevo je stigao Bekteš Bekteši iz rodnog Dragaša na Kosovu.

Bekteševo bogatstvo u tuđoj zemlji bio je stari recept za bozu i limunadu, od koje je kasnije nastao napitak špricer, po kojem je slastićarna “Tip Top“ postala poznata u srcu sarajevske Bašćaršije.

 

 

 

Bekteš Bekteši, veliki majstor poslastica ubrzo je postao poznat i po svojoj tahanhalvi i zimskom sladoledu, uz koje su odrasle generacije Staroga Grada od Vratnika do Bistrika. Bekteševu tradiciju su potom nastavila njegova tri sina,a danas tradiciju nastavljaju unuci...

U ovoj slastićarni koju je Bekteš otvorio davne 1939.godine kao da je vrijeme stalo. Slastićarna podsjeća na one sa slika starih slikovnica i knjiga, slatka i mala sa ćetiri stola u ćošku, prlijepih ploćica i ukrasa po zidovima, tako da bi ćovjek uživao u slastićarni pa tek u poslasticama koje nas mame sa vitrine.

Tradiciju slastićarskog majstora Bekteša Bektešija su nakon 50.godina nastavili sinovi: prvo najstariji Bilal, potom Nezir, a na kraju i najmlađi Muniš. Tih godina je “Tip Top“ bio na svom vrhuncu. Mahale su bile pune djece, a “Tip Top“ pun njihovih omiljenih poslastica: marcipana, zimskog sladoleda, boze i limunade. Tradiciju dede Bekteša danas nastavlaju unuci Kemur i Nedžad Bekteši.

„Slastićarsku tradiciju smo održali i saćuvali do danas, i ponosni smo na to“, navodi u razgovoru za Radio Kosovo 2, program na bosanskom jeziku, Kemur Bekteši.

„Ja sam jedan od vlasnika, a također i moj amidžić je jedan od vlasnika,“ dodaje on.

Upitan da nam kaže nešto više o historiji svoje porodice, odakle potiću, kada su došli u Srajevo i kada su otvorili slastićarnu, nasljednik majstora Bektešija prića:

„Mi smo došli 50-ih godina u Sarajevo, a porodica potiće iz Dragaša kod Prizrena, mi smo Goranci. Deceniju nakon dede došao je moj babo, i on nigdje nije radio sem ovdje u ovoj slastićarni.“

Kemur svoju porodicu u Dragašu, sestru i amidžu redovno obilazi. U vrijeme viznog režima između BiH i Kosova smetnji za to nema.

“Prilikom putovanja nemamo nikakvih problema jer posjedujemo dvojno državljanstvo“.

Slastićarna Tip-Top oduvjek ima svoje stalne mušterije, generacije iz Staroga Grada su odrasle uz poznati napitak „bozu“,tradicionalni zimski sladoled, zatim špricer koji je najpoznatiji u Sarajevu zbog ćega ovu slastićarnu nazivaju Goranskom ćarolijom na Bašćaršiji.

“Jeste tako je, mi smo poznati po bozi, tahanhalvi koji se dugo godina rade po istom receptu.Recept je tajna i ne odaje se, nema ga niko“, kaže Kemur, te dodaje kako nikad niko nije tražio da se recept oda, jer ovdašnji slastićari znaju da ga oni ne bi odali.

“Slastićari dolaze po bozu i onda je prodaju usvojim slastićarnama...dolaze oni i po tahanhalvu i zimski sladoled koji imamo i ljeti i zimi, svaćim se bave“, kaže nam on.

U „Tip Topu“ se dvije stvari rijetko mijenjaju – jugoslovenski grb na zidu i cijene proizvoda. Prva je odraz patriotizma porodice Bektešija, a druga njihove socijalne osjetljivosti. Današnje cijene jednake su onima iz 1996. godine. I grb na zidu je isti.

Program na bosanskom jeziku/ Radio Kosovo 2