Zaboravljena Vitomirica

Zaboravljena Vitomirica

Mještani Vitomirice, opština Peć, nezadovoljni su svojim položajem i radom bošnjaćkih politićkih predstavnika u kosovskim institucijama.

Redakcija programa na bosanskom jeziku Radio Kosova 2 ih je posjetila. Veliki broj njih nije želio da prića, njihova rezigniranost, ljutnja, svodi se na njihov krajnji zakljućak, da jednostavno smatraju da to ništa neće promjeniti, da su zaboravljeni i ostavljeni po strani, i po njihovim rijećima, bošnjacki zastupnici za njih ne iskazuju nikakav interes.

Medjutim, bilo je i onih koji su pristali na razgovor, poput službenice u matićnoj službi Vitomirice, Edise Kovaćević. Po njenim rijećima, ona je jedna od rijetkih koja ima stalno zapošljenje. Mišljenja je da, u principu, sve zajednice dijele slićnu sudbinu, a da uz malo truda se ipak može normalno živjeti i opstati na ovim prostorima, bez obzira na trenutaćnu situaciju.

“Iako sam bila mlada tijekom i nakon rata, mislim da Bošnjaci imaju sada veća prava, imamo škole na maternjem jeziku, imamo medije takodje, ipak nešto funkcioniše. Narod nek se drži koliko može, trebaju da se potrude da nadju posao, da opstanu ovdje… Može se, samo treba malo više truda, malo više rada, i to je to. Moja obitelj, kao i ja sama, mi ostajemo ovdje, ovdje radimo i ovdje živimo, tu ostajemo,” kaže Edisa Kovaćević.

S druge strane, Avdo Đešević, bez obzira što nema posao, veoma pozitivno i s puno nade gleda na budućnost, ali naglašava da bi svi bošnjacki politićki predstavnici, bez obzira da li su na vlasti ili ne, trebali da se više potrude i pomognu svome narodu.

“Narod ovdje živi od poljoprivrede, a što se lićno mene tiće, ja nisam zapošljen. Snalazimo se kako znamo, onako kako mora. Pomalo, onoliko koliko može, nekima stiže pomoć od dijaspore, pomažu, ali ne mogu toliko da izadju u susret,” kaze on.

Razgovoru su se pridružila i dvojica Avdinih prijatelja, a jedan od njih, inaće Albanac, ushićeno iskazuje svoja osjećanja prema bošnjaćkom narodu.

“Ja lićno volim i respektujem Bošnjake, jer kada je bilo najteže, tijekom rata, i u Rožaju i svuda su pokazali svoju veliku dušu i srce, a da vam kazem, sada ovaj narod ne živi kako treba, jer je stvorena takva atmosfera. Što se tiće naših politićara, oni nista nisu ućinili za ovaj kraj, da ovaj narod živi kako treba i da budemo svi zajedno” zakljuvcuje on.

Edin Agović, takođe prijatelj, navodi da je problem velika nezapošljenost, a „politićari obećavaju pred izbore, a nakon toga od toga nema ništa.“

“ Kao i na cijelom Kosovu, problem je nezaposljenost. Omladina biježi, politićari obećavaju za izbore da će biti bolje sutra, a od toga ništa boljitka nema. Ja nemam posao, imam dvoje djece, suprugu, i majku. Mnogo se teško živi, jer mi je i socijala ukinuta. Imam braću vani, ali i dijaspora ne može da previše pomogne. Bio sam u Njemaćkoj, samovoljno sam se vratio, jer volim ovu zemlju, ovaj narod i tradiciju, ali iskreno sam se pokajao što sam se vratio, ćisto zbog ekonomske situacije. Svi mi zivimo u nadi da će biti bolje, ali dok se ovi naši politićari ne slože, ne ujedine, nama ništa bolje biti neće“, zakljućuje Edin Agović.

Nakon ovog razgovora sa mještanima Vitomirice, razgovarali smo i sa bošnjaćkim politićkim predstavnicima.

Poslanica u Skupstini Kosova Emilija Redžepi kaze da je svjesna teške situacije bošnjaćke zajednice, i radi se na tome da im se pomogne, kako putem projekata, tako i na individualnom planu.

“Mi pratimo situaciju u Vitomirici, a i uopćeno situaciju bošnjacke zajednice u opštini Peć, i u konsultaciji smo sa predstavnikom opštine oko dodjeljivanja grantova ili projekata u vezi infrastructure za 2016- 2018 godinu, što se to i pokazalo na terenu, i odradilo se“, kaže ona i dodaje:

”Imam i kontakt sa obicnim ljudima koji me stalno komuniciraju, i imaju velikih problema oko zaposljenosti. Imaju velikih problema oko zaposljenosti u bolnici, i ono što se dešava u posljednje vrijeme, apliciraju u pošti, apliciraju u KEK-u,i niko od Bošnjaka tamo nije primljen. Ja vršim stalni pritisak na centralnom nivou na te institucije, i u što skorijem vremenskom periodu biću u opstini Peć da vidim u ćemu je tamo problem”, naglašava Emilija Redžepi.

S druge strane, ministar bez portfelja u Vladi Kosova Rasim Demiri, naglašava da je svjestan da u narodu vlada veliko nezadovoljstvo zbog svega što je bilo obećano.

Po njegovim rijećima, sve što se desilo je zbog vladajuće koalicije koja se sada brani demarkacijom, asocijacijom srpskih opstina, i mnogim problemima.

“Medjutim nažalost, sve je to utjecalo i na bošnjaćku zajednicu, i ja mogu da razumjem te ljude, kod kojih vlada veliko nezadovoljstvo. Mi smo u našim mogućnostima pokušali da pomognemo tim ljudima tamo, da stvorimo nova radna mijesta, da grantova bude što više u tom kraju. Nažalost, nismo naišli na razumjevanje, što pokušavamo da ispravimo u ovoj, a sigurno u 2017 godini. Imali smo ovih dana sastanak sa Ministarstvom za finansije, gdje ćemo uvrstiti svakako i pećki region, odnosno pojaćati projekte u tom kraju, ali i projekte za Bošnjake i u drugim regionima, a nećemo zaboraviti ni sjever Kosova, odnosno Rvatsku”, naglasio je ministar Demiri.