15:53

03.12.2019

15:53

03.12.2019

Sandra Cvetković, Radio Kosovo 2

Prema procenama na Kosovu oko deset posto stanovništva ima neku vrstu invaliditeta, ali se zakoni o pravima te kategorije ljudi ne primenjuju u praksi. Neki od problema sa kojima se najčešće suočavaju osobe sa invaliditetom su nedostatak adekvatne infrastrukture, nemogućnost zaposlenja, problemi oko obrazovanja i lečenja.

Hiljmijeta Apuk iz nevladine organizacije “Litlle people of Kosova”, koja i sama spada u osobe sa ograničenim sposobnostima, ocenjuje da je položaj osoba sa invaliditetom jako loš, ali ne samo na Kosovu, nego i u ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Ona smatra da položaj te kategorije stanovništva zavisi od stepena ekonomskog razvoja jedne zemlje, ali se, kako kaže, mora raditi bar na podizanju svesti o pravima osoba sa posebnim potrebama.

Apuk u izjavi za program na srpskom jeziku Radio Kosova 2, napominje da je tek decembra 2006. godine u Ujedinjenim nacijama usvojen tekst Konvenacije o pravima osoba sa invaliditetom i dodaje da je to prvi međunarodni pravni kat kojim se identifikuju prava osoba sa invaliditetom. Godinu dana kasnije, države su se, potpisivanjem i ratifikovanjem te konvencije, obavezale da implementiraju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.

“Konvencija ukazuje da smo mi jednaki sa ostalim stanovnicima planete, odnosno da smo i mi nosioci prava”, kaže Apuk i napominje da je i ona učestovala u izradi teksta konvencije, na kojoj se radilo četri godine.

Inače, Hiljmnijeta Apuk je aktivistkinja za prava osoba sa invaliditetom više od 30 godina, kako u zemlji, tako i inostranstvu. Ona je osnivač organizacije “Litlle people of Kosova” ili u prevodu “Mali ljudi Kosova”, koja se bavi podizanjem svesti o mogućnostima zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Takođe, Apuk je 2013. godine dobila prestižnu nagradu Ujedinjenih nacija koja se dodeljuje pojedincima i organizacijama kao priznanje za izvanredna dostignuća iz oblasti ljudskih prava.

Apuk navodi i da na Kosovu postoji Zakon o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom, ali da se on ne primenjuje u potpunosti. Apuk ukazuje da na Kosovu gotovo da nema infrastrukture koja je prilagođena osobama sa posebnim potrebama, što im dodatno otežava život. Kao primer ona navodi Građevinski fakultet u Prištini, gde studenti, kao budući inžinjeri, uopšte nisu upoznati sa potrebama osoba sa invaliditetom. 

Hiljmijeta Apuk napominje i da je osobama sa invaliditetom, upravo zbog nedostatka infrastrukture, otežana i mogućnost obrazovanja. Ona ukazuje da na Kosovu i dalje postoji praksa da roditelji svoju decu sa invaliditetom šalju u Specijalne škole, koje se nalaze u Peći i Prizrenu, što nije u skladu sa Zakonom. Ona objašnjava da je Vlada Kosova donela Zakon, prema kome Specijalne škole treba da se ukinu, a da se uvede inkluzivna nastava.

Apuk ističe i da u školama na Kosovu nedostaju i neophodni rekviziti koji bi deci sa invaliditetom olakšala učenje. Ocenjuje i da je osobama sa invladitetom ograničena i mogućnost lečenja i ponavlja da ne postoji pristupačnost ni zdravstevnim institucijama. 

“O parkingu možemo da sanjamo, postoje liftovi koji nikad ne rade, a tu je i problem sa aparatima. Žena koja ima otežano kretanje ili je niske rasti ne može da uradi pregled dojke jer taj aparat fiksiran”, napominje Apuk.

Hiljmijeta Apuk zaključuje da su i osobe preko 65 godina zapravo osobe sa invaliditetom i očekuje da buduća Vlada shvatiti koliko je važno da se izradi baza podataka osobama sa invaliditetom, da se uvede inkluzivna nastava i usvoji zakon o protiv diskriminacije. Apuk na kraju kaže da su osobe sa invaliditetom najveća multietnička grupa u svakoj državi.