„U ovakvim društvima pobuna je proces, maraton, a ne sprint. Autoritarni sistemi računaju na naš umor, ali i na generacijski jaz — na to da stariji misle da je kasno, a mlađi da se ništa ne može. Kada ta dva iskustva počnu da se slušaju i udružuju, onda se otvara prostor za promjenu. Male pobjede, koje se ne čine spektakularnim, zapravo čuvaju prostor slobode”, kaže za RTK live proslavljeni bosanskohercegovački i regionalni reditelj Dino Mustafić.

Svjetskom premijerom filma ‘Paviljon’, proslavljenog bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog pozorišnog i filmskog reditelja Dine Mustafića, u petak 15. avgusta, svečano će biti otvorena jedna od najznačajnijih kulturnih manifestacija na Balkanu - 31. Sarajevo Film Festival (SFF).

„Nema većeg uzbuđenja i privilegije za domaćeg autora nego pokazati svoj film na Sarajevo Film Festivalu, i to na otvaranju u čast 31. izdanja. Ambijent našeg Festivala je poseban, jedinstven i iskreno se nadam da će publika uživati u filmu koji je okupio veliku, regionalnu ekipu dobro znanih glumaca. Autori i producenti dolaze sa cijelog Balkana. Ovo je film o generaciji najstarijih, koja se, u ovom vremenu, odlučila djelovati po svojoj savjesti. Oni dižu pobunu. Pobune, kao takve, u pravilu budu i svakakve. Ova je posebna. Kada pogledate film, vidjet ćete i zašto", kazao je sarajevskim medijima Dino Mustafić.

‘Paviljon’ je, najavljuju organizatori, crna komedija o grupi stanara staračkog doma, koji se, nakon godina zlostavljanja i poniženja, odlučuju na oružanu pobunu. Naoružani, ilegalnim sredstvima zauzimaju dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima.

Nakon dvije decenije od debitantskog filma ‘Remake’, jednog od najgledanijih u Bosni i Hercegovini, Dino Mustafić se ‘Paviljonom’ vraća dugometražnom igranom filmu. Mustafić je poznat i po dokumetarnim filmovima ‘Pista života’, ‘Neka bude svjetlosti’, ‘Čudo u Bosni’, ‘Pogled umjetnika na prošlost’, ‘Transforming tomorrow’…

Pored filmske, Dino Mustafić ima i izuzetnu pozorišnu karijeru: jedan od najznačajnijih angažovanih pozorišnih reditelja u regionu, autor je brojnih višestruko nagrađivanih predstava, koje su osvajale najvažnije nagrade na internacionalnim, regionalnim i nacionalnim festivalima. 

Kosovskoj pozorišnoj publici teatarski opus Dine Mustafića odavno je poznat. Naime, premijeru Mustafićeve predstave ‘Nove pustolovine Don Quijota’, rađene po tekstu Tariqa Alija, publika Narodnog pozorišta Kosovo u Prištini 2017. godine ispratila je višeminutnim ovacijama. Prethodno je, u istom teatru, Mustafić na scenu postavio ‘Rock'N'Roll’ Toma Stoparda, predstavu koja je kasnije imala veoma zanimljiv internacionalni festivalski život i odjek.

Mustafić je u ‘Paviljonu’ okupio impresivnu ekipu regionalnih glumaca. Pored Radeta Šerbedžije, Zijaha Sokolovića, Miralema Zubčevića, Ksenije Pajić, Jasne Diklić i Branke Petrić, u filmu glume Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Mirjana Karanović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Ivica Šarić, Mugdim Avdagić, Sabina Kulenović i Ana Novaković.

Producenti ‘Paviljona’ su Mustafa Mustafić, Ishak Jalimam i Rusmir Efendić, koproducenti Igor Vranjković, Dejan Krajčevski, Bojana Maljević i Dušan Kovačević, dok su koscenaristi vodeći jugoslovenski i hrvatski novinar Viktor Ivančić i ugledni bosanskohercegovački pisac Emir Imamović Pirke. Direktori fotografije su Almir Đikoli i Mustafa Mustafić, montažer Vladimir Gojun, autor muzike Bojan Zulfikarpašić, kostimografkinja Zhaklina Krstevska, scenografkinja Mirna Ler.

Film su podržali Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija za kinematografiju Sarajevo, Hrvatski audiovizualni centr, Agencija za film Sjeverne Makedonije, Filmski centar Srbije, Filmski centar Crne Gore, te koprodukcija sa BH Telecomom.

”Film ‘Paviljon’ za mene nije samo crna komedija, nego i priča o ljudima koji se nalaze u situaciji u kojoj moraju birati između pristajanja i otpora. Humor je ovdje način da preživimo, ali i da progovorimo o onome što nas boli. Kroz taj gorak smijeh provlači se pitanje slobode, odgovornosti i toga koliko smo spremni da rizikujemo da bismo ostali svoji”, kaže za RTK live autor, pozorišni i filmski reditelj Dino Mustafić.

RTKlive: Tema pobune - doduše, ne oružane - aktuelna je u regionu. Zašto su se pobunili i protiv čega se zapravo bune Vaši junaci?

MUSTAFIĆ: Bune se protiv nepravde koja se vremenom počela doživljavati kao normalna;  protiv vlasti koja građane ne vidi kao ljude, nego kao brojke ili poslušnike. Njihov otpor nije spektakularan, nego uporan i tvrdoglav — onaj svakodnevni, onaj koji traži pravo na dostojanstvo, poštenje i glas koji neće biti ignorisan. To je pobuna protiv tihe okupacije naših života apatijom.

RTKlive: Do novembra 2024. godine, pobune u našim društvima vodili su uglavnom pripadnici srednje ili starijih generacija. Imaju li pobune uopšte šansu da uspiju u manje ili više autoritarnim i umornim društvima poput naših?

MUSTAFIĆ: Šansa postoji, ali ne u onom filmskom, instant obliku. U ovakvim društvima pobuna je proces, maraton, a ne sprint. Autoritarni sistemi računaju na naš umor, ali i na generacijski jaz — na to da stariji misle da je kasno, a mlađi da se ništa ne može. Kada ta dva iskustva počnu da se slušaju i udružuju, onda se otvara prostor za promjenu. Male pobjede, koje se ne čine spektakularnim, zapravo čuvaju prostor slobode.

RTKlive: Dvadeset godina nakon debitantskog filma ‘Remake’, vratili ste se dugometražnom filmu, okupili sjajnu ekipu jugoslovenskih glumaca, scenarista, uopšte saradnika... Koliko Vam je bio uzbudljiv povratak igranom filmu?

MUSTAFIĆ: Bilo je to i emotivno i kreativno snažno iskustvo. Okupio sam ljude koje ne povezuje samo zanat, nego i sličan pogled na svijet. Radili smo s entuzijazmom, ali i svjesni da radimo u zemlji koja je, nažalost, planski odustala od domaće kinematografije. Nestanak sistemske podrške filmu nije slučajnost, nego politička odluka — i zbog toga ‘Paviljon’ postoji zahvaljujućih entuzijazmu i hrabrosti ekipe, a ne zahvaljujući institucijama.

RTKlive: Tokom trajanja SFF, Sarajevo postaje kulturni centar Evrope. Nekim Sarajlijama, to znam, festivalski glamur često smeta; kažu da je, nakon završetka Festivala, povratak u realnost dosta bolan. Kako Vi vidite SFF?

MUSTAFIĆ: SFF je važan, jer nam na sedam dana pokaže kako bi Sarajevo moglo izgledati da se u kulturu ulaže sistematski, a ne samo povremeno. Taj kontrast je, naravno, bolan — jer znamo da potencijal postoji, ali da se ostatak godine guši. Festival donosi energiju, susrete i ideje; takođe, on je i podsjetnik da kultura ovdje preživljava zahvaljujući pojedincima, a ne zahvaljujući kulturnoj politici. Zato ga vidim i kao slavlje, ali i kao opomenu na sve ono što nam nedostaje ostatkom godine.

*Tamara Nikčević je saradnica RTK-a i pokriva teme iz regiona