Nije pitanje da li će Crna Gora prije Srbije ući u EU, nego može li Srbija postati članica EU prije Kosova, kazao sam, kao šef crnogorske diplomatije, 2005. godine predsjedniku Srbije Borisu Tadiću. Srbija mora da reguliše, da normalizuje svoj odnos sa Kosovom kako bi i jedna i druga država dobile šansu da u sagledivoj budućnosti zakucaju na evropska vrata.

Ne želim da ostanem upamćena kao komesarka koja je u Evropsku uniju uvela ‘trojanske konje’, koji će postati aktivni za pet, deset ili petnaest godina, kazala je nedavno Fajnenšl tajmsu evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Komesarka Kos je dodala da bi nove članice EU mogle biti stavljene ‘na probni rok’ kako bi se spriječilo da se po ulasku u Uniju ponašaju kao ‘trojanski konj Rusije’ ili da oponašaju Mađarsku Viktora Orbana. U tom smislu, eventualne nove članice bi, kaže komesarka Kos, mogle biti testirane nekoliko godina i isključene iz EU u slučaju nazadovanja u oblasti demokratije.

”Komesarka Marta Kos kandidovala je ideju koja nije ni usamljena ni nova. Jasno je da Brisel ne želi novog Orbana ili novog Fica unutar EU. Drugim riječima, ne želi državu koja bi, usljed jakog uticaja određenih vanevropskih adresa, dobila mogućnost da blokira proces odlučivanja. Nažalost, to nije izmišljena, već veoma opravdana opasnost”, kaže za RTKlive predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava, nekadašnji šef crnogorske diplomatije i ambasador Crne Gore u Vašingtonu i pri Svetoj Stolici Miodrag Vlahović.

RTKlive: Prihvatljiva Vam je, dakle, ideja komesarke Kos o ‘probnom roku’ za Crnu Goru?

VLAHOVIĆ: Ako im je članstvo u EU zaista prioritet, ne samo Crna Gora, nego i ostale države kandidati - uključujući Ukrajinu kao najveću, u tom smislu moraju biti spremne i fleksibilne. Privremena suspenzija ili oročeno trajanje ‘posebnog statusa’ na početku članstva u EU trenutno ima sekundarni značaj: ‘probni rok’ o kojem govori komesarka Kos nije u koliziji sa idejom članstva Crne Gore u EU, niti ugrožava njen suverenitet, kako su to ocijenili ‘suverenisti’ poput šarlatanskog premijera Crne Gore Milojka Spajića.

RTKlive: Kada komesarka Kos i šefica dilomatije EU Kaja Kalas pominju “tojanske konje”, na što tačno misle?

VLAHOVIĆ: Gospođa Kalas dolazi iz države koja ima veoma neprijatno i istorijsko i aktuelno iskustvo sa Rusijom i siguran sam da se njena ocjena odnosi na ruske satelite - države i diplomatije koje održavaju određene veze sa Rusijom Vladimira Putina. Nije riječ samo o Mađarskoj i Slovačkoj, nego i o nekim drugim državama evropskih političkih adresa, koje bi u sagledivoj budućnosti mogle da se kvalifikuju da budu zvanične politike EU. Opasnost ‘trojanskog konja’, koji bi u ime i za račun Moskve promovisao maligni uticaj ili postao sredstvo za širenje i promovisanje malignog uticaja unutar EU, nije novi fenomen. Upravo zato su reakcije komesarke Kos i gospođe Kalas očekivane i opravdane. 

Sa druge strane, ovo bi mogao biti razlog više da i vlast i opozicija u Crnoj Gori - dakle, oni koji Crnu Goru zaista žele da vide u EU, ozbiljno shvate poruke Brisela i da ne lamentiraju - stvarno ili lažno - nad tobožnjim ugrožavanjem suvereniteta Crne Gore u slučaju da joj se privremeno suspendovalo pravo, koje svakako nije najvažniji razlog članstva bilo koje države u EU. Jer, Crna Gora ne ulazi u EU kako bi se dičila time da, kao ostali, koristi pravo veta na odluke koje joj se ne sviđaju. 

RTKlive: Ako Brisel Crnu Goru zaista vidi kao mogućeg ‘trojanskog konja’ Rusije unutar EU,  zašto onda, manje ili više prećutno, pet godina podržava aktuelnu vlast? Uostalom, zar na ‘trojanskog konja’ Rusije Zapad nije upozoravao i 2016. godine, uoči prijema Crne Gore u NATO?

VLAHOVIĆ: Podrška EU je načelna i generalna, a ne totalna i bezrezervna. Jasna je intencija Brisela da zaokruži svoje širenje i na zemlje Zapadnog Balkana, koji, nažalost, trenutno predstavlja rupu unutar EU. Mislim da evropske prijestonice veoma dobro znaju i razumiju ko je i što je na vlasti u Crnoj Gori. 

Imate pravo: uoči učlanjenja Crne Gore u NATO, slušali smo slične ili identične poruke i upozorenja o mogućem ‘trojanskom konju’ Rusije unutar Alijanse. I ta se zebnja posljednih pet godina pokazala opravdanom: ne smijemo zaboraviti da je Crnoj Gori, državi-saveznici i članici NATO, ograničen pristup pojedinim povjerljivim informacijama i sistemima razmjene povjerljivih podataka.

RTKlive: Zašto?

VLAHOVIĆ: Upravo zbog nepovjerenja koje sa te strane postoji u odnosu na pojedine činioce vlasti u Crnoj Gori, uključujući one koji su dio Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva odbrane. Sličan rezon mogao bi biti primijenjen u okviru EU. Zato i ponavljam da je interes države Crne Gore da postane dio EU, a insistiranje zvanične Podgorice da to odmah rezultira i da se odnosi na sve segmente članstva, uključujući pravo na veto, napotrebno je i besmisleno. Cinično je i nelogično, uostalom, da oni koji ne brinu o crnogorskoj suverenosti i koji tu nebrigu pokazuju na dnevnoj osnovi - odjednom pokazuju osjetljivost na navodnu ugroženost crnogorskog suvereniteta od strane EU. 

RTKlive: Pretpostavljam da aludirate na stavove premijera Milojka Sapajića, koji je, tokom nedavne debate sa premijerom Albanije Edi Ramom, kazao da uslovni prijem Crne Gore u EU smatra ponižavajućim? 

VLAHOVIĆ: Iako mi politički stil premijera Rame nije naročito blizak, mislim da bi bilo dobro ako bi premijer Spajić obratio pažnju na argumente predsjednika albanske Vlade, koji očito mnogo bolje sagledava i strateški projektuje poziciju svoje zemlje u kontekstu kompeleksnog procesa pridruživanja EU. Ponašanje Spajića u Londonu bilo je diletantsko, gotovo farisčno; naročito tokom demonsacije umišljenog, glumljenog refleksa zabrinutosti za suverenitet Crne Gore. Jer, da je istinski zabrinut za suverenitet države čji je premijer, Spajić ga ne bi gazio na dnevnoj osnovi, pokazujući krajnju permisivnost prema Srbiji i prema velikosrpskom nacionalizmu, koji bagateliše, ignoriše i proglašava ga nepostojećim problemom, tobože forsirajući ekonomske teme. Bilo bi dobro i kada bi Spajić svoju lažnu, vještačku logiku, koja se odnosi na stvarne probleme crnogorskog suvereniteta, upotrijebio na pametan i svrsishodan način. Jer, ako je riječ o šansama Crne Gore da u sagledivoj budućnosti postane članica EU, insistiranje na članstvu sa svim atribucijama koje imaju postojeće članice od samog početka, moglo bi biti deplasirano i izazvati dodatne sumnje Brisela i nekih država-članica, koje i dalje imaju ozbiljne rezerve u pogledu crnogorske spremnosti. A Crnoj Gori je prijeko potrebno razumijevanje i podrška Evrope; tim prije što se ispostavlja da je ideja crnogorskog članstva u EU unutar same Crne Gore na klimavim nogama.

RTKlive: Kako na klimavim nogama?

VLAHOVIĆ: Tako što značajni dio altuelne vlast koristi svaku mogućnost da se taj projekat oteža, uspori, da mu se postave prepreke, te da se članstvo odgodi za vrijeme kada bi - i to je ključna stvar - Srbija bila spremna da zajedno sa Crnom Gorom ili prije nje uđe u EU. To je suština.

RTKlive: Za razliku od Srbije, Crna Gora je dugo važila za državu koja je lider u regionu kada je riječ o evropskim integracijama. Sustiže li je Albanija?

VLAHOVIĆ: U nekim segmentima Albanija je daleko od Crne Gore, u drugim ju je pretekla. Ipak, najvažnije je to što Tirana velikim koracima grabi u evropskom smjeru; prije svega zato što je, za razliku od crnogorskog, u albanskom društvu postignuto nacionalno jedinstvo i iskrena je želja ogromne većine i političkih struktura i građana da Albanija postane dio EU. S obzirom na istorijske okolnosti i veoma različite startne pozicije, Albanija je, u tom smislu, morala da pređe mnogo duži put, koji je, kažem, olakšan čvrstom i jasno iskazanom željom albanskog društva za članstvom u EU. 

Crna Gora je i dalje predvodnica procesa evropskih integracija, ali su problem inercija i mnogobrone prepreke unutarpolitičkih struktura i aktueone crnogorske političke scene. Značajni dio vlasti u Crnoj Gori je antievropski i antizapadno orijentisan. Riječ je o anti-NATO strukturi, koja je pion i agent srpsko-ruske političke ideje i intencije. 

RTKlive: Kako vidite evropsku perspektivu Kosova? 

VLAHOVIĆ: Govoreći o mogućnosti članstva Crne Gore u EU, tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić je 2005. godine kazao kako se Crnogorci zanose idejom da bi, ako obnove državnu nezavisnost, brže ušli u EU. 

“Svi u Briselu tvrde da to neće biti moguće”, rekao je Tadić.

“Nije pitanje da li će Crna Gora prije Srbije ući u EU, nego može li Srbija postati članica EU prije Kosova”, odgovorio sam, kao ministar vanjskih poslova Crne Gore, predsjedniku Tadiću. 

Srbija mora da reguliše, da normalizuje svoj odnos sa Kosovom kako bi i jedna i druga država dobile šansu da u sagledivoj budućnosti zakucaju na evropska vrata. Bez toga, bojim se da Kosovo postaje žrtva nesposobnosti srpske političke elite i srpskog društva kao cjeline da istorijski apsolvira svoj odnos prema Kosovu. Zbog toga, ali i zbog konsideracija koje tim povodom postoje ne samo u Briselu, nego i na nekim drugim adresama, evropska budućnost Kosova još će dominantno zavisiti od onoga što se događa u Beogradu.

RTKlive: Dugo se licitira datumom ulaska Crne Gore u EU: 2026., pa 2028. godine; šefica evropske diplomatije Kaja Klas sada pominje 2030. Što je realno?

VLAHOVIĆ: Nezahvalno je i pretenciozno pominjati rokove, koji su dvosjekli mač. Riječ je o procesu, u odnosu na koji je sam datum prijema manje značajan. Važno je da se Crna Gora kreće u evropskom smjeru i da, uprkos unutrašnjim problemima, na tom putu uklanja jednu po jednu prepreku. Takođe, neophodno je da pokaže fleksibilnost i spremnost da prihvati ponuđeni model u slučaju da on, na kraju, i zaista bude ponuđen. Posebno imajući u vidu da proces ratifikacije sporazuma o članstvu porazumijeva i referendume u pojedinim državama članicama EU. Volio bih, na primjer, da vidim Francuze koji u datom političkom konktekstu - a on svakako nije proevropski - na referendumu oduševljeno podrže crnogorsko članstvo u EU. Da ne govorimo o Nizozemskoj ili drugim državama u kojima postoji sasvim opravdan i razumiljiv oprez prema zemljama koje imaju mnogo neriješenih problema. U tom smislu, preferiram realističan pristup, bez nominovanja datuma, što uvijek dobro dođe populističkim i dnevnopolitičkim nadmetanjima. 

Mislim da je projekcija gospođe Kalas trenutno najrealnija. Jer i kada bi Crna Gora ubrazala tempo, teško da bi do 2028. uspjela da završi sve obaveze koje ima. Krenimo od obaveze uspostavljanja dobrosusjedskih odnosa sa svim državama regiona, što podrazumijeva prestanak sluganstva prema Srbiji i korekciju trenutno krajnje sumnjivog, odbojnog i problematičnog stava aktuelnog režima u Podgorici prema Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu.